Najveća noćna mora svakog sakupljača vrganja! Žučara (Lažni vrganj) izgleda potpuno identično kao i Pravi vrganj, zbog čega redovno završi u korpi. Ali samo jedno njeno parče je dovoljno da celo jelo postane gorko kao žuč i nejestivo.
Latinski naziv "felleus" (od reči fel koja znači žuč) savršeno oslikava prirodu ove gljive. Za razliku od Lepog vrganja koji svojim crvenim drškama upozorava na gorčinu, Žučara je majstor kamuflaže – nosi istu boju šešira, istu dršku i identično raste kao najcenjeniji vrganji! Zbog toga se neretko dešava da ljudi misle da su ubrali "Kapitalca", donesu ga kući, naprave čorbu i pri prvom zalogaju shvate da moraju da bace kompletan lonac.
Njeno stanište se u potpunosti poklapa sa staništima Pravog vrganja.
Na svim planinama gde ima vrganja, ima i Žučare! Kopaonik, Zlatar, Tara i Stara planina su područja gde se ova gljiva gotovo obavezno pronalazi na istim stazama gde gljivari traže jesenji vrganj.
Kao i Lepi vrganj, Žučara nije smrtonosna niti klasično otrovna, ali njen specifičan hemijski profil dovodi do nepodnošljivog gađenja.
| Jedinjenje | Svojstvo | Uticaj na organizam |
|---|---|---|
| Felidin (Tylopilin) | Gorka supstanca | Specifični hemijski derivat koji direktno draži receptore za gorčinu na jeziku. Termostabilan je (ne gubi se na toploti). |
| Beta-glukani | Vlakna | Kao i sve gljive, bogata je vlaknima, ali beskorisno s obzirom na ukus. |
| Gastro-iritansi | Slabi | Konzumacija veće količine na silu bi mogla izazvati povraćanje, ali zbog gorčine niko nikada to nije uradio. |
Napomena o kuvanju: Zanimljivo je da termička obrada može čak POJAČATI osećaj gorčine felidina! Jedini način izbegavanja je degustacija sirovog mesa gljive na vrhu jezika još u šumi. Zanimljivo je da genetski mali procenat ljudi (oko 15%) uopšte ne može da detektuje gorčinu Žučare!
Gljiva se tretira kao potpuno nejestiva. Žučaru berači jednostavno seku nožem, odvoje minijaturni komadić mesa veličine pirinča, prislone ga na jezik i, ukoliko usne momentalno ne počnu da bride od stravične gorčine – gljiva ide u korpu!
U vizuelnom pogledu, Žučara ima samo dva ključna znaka upozorenja koji je odvajaju od vrganja.
Kao što smo zaključili, ona JESTE dvojnica Pravog vrganja:
Kako ih razlikovati u šumi? Pravi vrganj NIKADA nema roze pore – njegove pore su prvo bele, pa u starosti prelaze u maslinasto zelenu! Pored toga, fina mrežica na gornjem delu drške pravog vrganja je isključivo BELA, dok je mrežica kod žučare veoma ispučena i uvek jako BRAON do CRNE boje! A tu je i test vrhom jezika za nepogrešivu sigurnost.