Najveća i najzloglasnija među vrganjevkama! Njen latinski naziv "satanas" (đavo) savršeno opisuje njene krvavo crvene pore i teške gastrointestinalne probleme koje izaziva svima koji pomisle da su ubrali pravi vrganj.
Ludara je gljiva monumentalne veličine. Njen šešir može dostići težinu preko 2 kilograma! Kroz istoriju je dobila ime "Ludara" na našim prostorima ne zato što izaziva halucinacije (što je česta zabluda), već zato što bolovi i mučnina od njenog otrova pacijenta teraju do ivice razuma od agonije. Iako retko smrtonosna za zdrave odrasle osobe, njen napad na digestivni trakt pamti se do kraja života.
Ova gljiva zahteva veoma specifične toplotne uslove.
Zastupljena je u nižim brdskim predelima, često na južnim, osunčanim padinama hrastovih šuma (Fruška Gora, Avala, oko Kragujevca i Niša). Na visokim planinama je znatno ređa.
Glavni krivac za dramatične simptome trovanja ovom gljivom je veoma otporan toksin specifičan za ovu vrstu.
| Otrov / Glikoprotein | Prisutnost | Uticaj na organizam |
|---|---|---|
| Bolesatin | Visoka | Ovo je toksični glikoprotein koji uzrokuje tešku upalu želuca i creva (gastroenteritis). Dovodi do zgrušavanja krvi in vitro. |
| Muskarin | Ekstremno niska | Ima ga u tragovima, apsolutno nedovoljno da izazove bilo kakve simptome. |
| Iritansi u mesu | Umerena | Sirova gljiva sadrži enzime koji trenutno iritiraju sluzokožu. |
Napomena: Za razliku od nekih uslovno jestivih vrganjevki, toksin Bolesatin iz Ludare se **ne uništava u potpunosti ni dužim kuvanjem**. Ova gljiva je otrovna i kuvana i sirova!
Simptomi takozvanog gastrointestinalnog sindroma kreću od 30 minuta do 2 sata nakon jela. Manifestuju se iznenadnim i silovitim bolovima u želucu, nezaustavljivim povraćanjem i prolivom koji dovode do teške dehidracije. Povraćanje može biti toliko snažno da podseća na stanje teškog trovanja hranom. Simptomi se obično sami povlače u roku od 1-2 dana, mada dehidracija kod starijih ljudi može biti opasna.
Ludara ima boje koje bukvalno "vrište" na opasnost!
Njena masivnost je čini metom neupućenih sakupljača vrganja, mada prave dvojnice treba tražiti među drugim sličnim rodovima.
Kovara je uslovno jestiva gljiva (uz kuvanje) koja takođe ima crvene pore i izrazito plavi na preseku! Kritična razlika: Šešir Kovare je uvek maslinasto smeđ do braon, a meso na preseku plavi trenutno i intenzivno (poput mastila). Šešir Ludare je uvek bledo-siv do kredasto beo.
Kritična razlika: Pravi vrganj nikada, ali baš nikada, nema CRVENE PORE niti mu meso plavi na dodir! Njegove pore su bele, a sa starošću postaju samo maslinasto zelene.