Mala, ali ekstremno opasna prolećna gljiva. Sadrži više muskarina nego crvena muhara i često deli stanište sa prolećnim jestivim gljivama, što je čini kobnom za rane berače.
Gljive iz roda Inocybe (Cepače) su notorne po tome što gotovo sve sadrže ozbiljne količine otrova muskarina. Ciglastocrvena cepača je jedna od najvećih i najopasnijih iz ovog roda. Njeno konzumiranje bez hitne medicinske pomoći dovodi do teškog nervnog zastoja.
Raste pretežno na istim terenima kao i popularna Đurđevka.
Ova gljiva uzrokuje teški takozvani Muskarinski sindrom.
| Otrov / Glikoprotein | Prisutnost | Uticaj na organizam |
|---|---|---|
| Muskarin | Ekstremno visoka | Izaziva tešku stimulaciju parasimpatičkog nervnog sistema (ekstremno znojenje, suzenje očiju, usporavanje srca i jake grčeve). |
Simptomi takozvanog "SLUDGE" sindroma (Salivation, Lacrimation, Urination, Defecation, Gastrointestinal distress, Emesis) kreću neverovatno brzo, već od 15 minuta do 2 sata nakon jela. Karakterišu se masivnim lučenjem znoja, suza i pljuvačke, praćeno grčevima, povraćanjem, otežanim disanjem i padom krvnog pritiska koji može dovesti do smrti usled srčanog zastoja ukoliko se pacijentu na vreme ne da protivotrov atropin.
Ime "cepača" je dobila zbog karakteristike šešira koji se u zrelosti često rascepi ka ivicama, dok ime "ciglastocrvena" potiče od specifičnih mrlja.
Glavna opasnost preti jer Cepača raste u isto vreme (proleće) i deli slična staništa sa izuzetno cenjenom Đurđevkom.
Kritična razlika: Đurđevka ima zdepastu dršku, veoma debeo i mesnat šešir koji nikada ne puca po ivicama, a njeno meso je čisto belo i nikada ne poprima crvene fleke. Đurđevka ima izuzetno prijatan i izražen miris na brašno, dok Cepača ima opor miris.
Pročitajte više o Đurđevki i njenom bezbednom branju ovde.