U narodu poznata i kao mrka trubača ili jezivo mrtvačka truba, ova gljiva prkosi anatomiji šumskih plodova svojim crnim, dubokim levkastim telom bez jasne granice šešira i drške. Iza njene mračne kamuflaže krije se takozvani "tartuf za siromahe", jedna od najcjenjenijih gljiva na planeti, čija sušena aroma i neverovatna ACE-inhibitorna antihipertenzivna svojstva pomeraju granice prirodne medicine.
Pripadajući razdelu Basidiomycota, redu Cantharellales, mrka trubača deli snažne evolutivne i ekološke korene sa rodom lisičarki. Njeno botaničko ime izvedeno je iz latinske složenice cornucopia, što u prevodu označava "rog izobilja" (mitološki rog nimfe Amalteje koji daje neiscrpnu hranu). U narodu, zbog toga što njena jesenja crna pojava koincidira sa Zadušnicama, dobila je makabrične epitete ("Trompette de la mort").
Njena kulinarska vrednost svrstana je u elitno "sveto trojstvo" francuske mikologije, rame uz rame sa smrčcima i tartufima.
Rast i reprodukcija Crne trube strogo su vezani za ektomikorizni ugovor sa okolnim drvećem.
Srbija poseduje izuzetno rasprostranjene šumske areale Bukve koji ovoj gljivi daju život. Najznačajnija nalazišta mapirana su po zapadnoj Srbiji (Nacionalni park Tara, Kaluđerske bare), centralnoj Srbiji (Kopaonik, Goč, Veliki Jastrebac), pa do Karpatsko-Balkanskog krša u istočnoj i južnoj Srbiji (Stara planina, Crna Trava, planina Ostrozub i Vlasina). Raste čak i po bukovim padinama Fruške gore.
Komercijalni značaj je ogroman. Ova gljiva je kod nas strogo regulisana kvotama Ministarstva za zaštitu životne sredine i uspešno se eksploatiše za izvoz u EU (carinska oznaka ex-mrka truba u smrznutom/sušenom obliku pod podbrojevima 0709 i 0710). Održivo sakupljanje podrazumeva striktno sečenje baze iznad zemlje (umesto čupanja), kako bi se podzemni micelijum vratio prirodi.
Zbog veoma niskih kalorija (248.0 - 413.2 kcal u potpuno dehidriranom stanju), Crna truba je idealna osnova redukcionih dijeta. Preko 85% svežeg tkiva gljive je obična vlaga, a čitav biološki i nutritivni napon krije se u njenoj suvoj (dehidriranoj) masi.
| Nutrijent | Svež (na 100g) | Sušen (Udeo) | Korist / Karakteristike |
|---|---|---|---|
| Proteini | ~2 - 3 g | 8.36% – 69.4% | Prisutne sve esencijalne aminokiseline i impresivan udeo 5'-nukleotida za intenzivan "Umami" mesni ukus. |
| Ugljeni hidrati | Niska koncetracija | 6.2% – 79.3% | Bogatstvo β-glukana i manitola (koji štiti ćelije od pritiska i daje blagu slast). Dragoceno vlakno! |
| Masti (Lipidi) | Zanemarljivo | 2.9% – 6.9% | Sjajan profil. Dominacija oleinske i linolne kiseline (preko 75% udela UFA nezasićenih masti). |
| Vitamini | Bogat kompleks | Koncentrisan | Visok nivo β-karotena (12.77 µg/g), tokoferoli (Vitamin E). Ergosterol se sunčanjem pretvara u Vitamin D2. |
| Minerali (Pepeo) | Visoka prisutnost | 9.43% – 17.4% | Veoma visoka mineralna apsorpcija soli gvožđa i metala iz bukovog mikoriznog tla. |
Sadrži gigantski polifenolni kompleks flavonoida (kvercetin, rutin, katehin) zbog čega predstavlja impresivan oksidativni filter ljudskog tela.
Najveće pravilo u pripremi Crne trube glasi: NIKADA se ne sme prati u vodi pod pritiskom! Njene ćelije i levak piju vodu kao sunđer. Preterano vlaženje rastopi njenu tanku strukturu i ispere svu aromu, pretvarajući je u neupotrebljivu gumenastu kašu. Čisti se blagim četkicama ("suvo pranje").
Svoju astronomsku vrednost gljiva dobija procesom sušenja, pretvarajući se u "Tartuf siromaha". Osušeni listići mlevenjem formiraju moćan začinski kulinarski tamni prah, toliko jak da u prekomernoj dozi uništi delikatne kreme. Čitave sušene trube obavezno se rehidriraju u vreloj vodi oko 1 sat pre serviranja preko francuskih kremastih soseva i ribe.
Savladavanje determinacije "Crne trube" je posao bez stresa jer ova gljiva naprosto prkosi svim ostalim vizuelnim formama iz botaničkog carstva.
Branje mrke trubače relaksira svakog berača jer na njenom prirodnom, jesenjem bukovom terenu bukvalno ne postoji apsolutno nijedan smrtonosni ili visoko toksičan dvojnik! Sve moguće zamene se svode na bliske i sjajne jestive vrste ili krute i bezvredne gorke oblike.
Raste u isto vreme, na potpuno istom bukovom tepihu iz koga viri njena prepoznatljiva pepeljasto-siva rupa.
Raste u mračnim zaraslim crnim kolonijama i buketima kao i truba. Međutim, prljavica apsolutno nema oblik pravilnog glatkog levka, već se račva i kida na hiljade krajeva nalik oštrim crnim koralima u moru. Njen prepoznatljiv trag je odbrambeni miris: širi užasnu aromu užeglog pokvarenog kupusa i bazenskog hlora koja momentalno tera berača.
Ovo je kruta, kožasta i matirana tvorevina koja zaista asocira na trubu ili mračnu urnu, ali izrasta direktno iz drveta. Ona je isključivo prolećna gljiva, tako da se kalendarski ne poklapa sa jesenjom sezonom pravih crnih truba. Zbog svoje žilavosti je neupotrebljiva u kuhinji.