Poznata i kao "Anđeo uništenja" (Destroying Angel). Jedna od najotrovnijih gljiva na svetu. Nosi istu smrtonosnu dozu otrova kao i Zelena pupavka, ali je zbog potpuno bele boje podložnija kobnim zamenama sa jestivim šampinjonima.
Bela pupavka je ekstremno otrovna gljiva iz roda Amanita. Sadrži amatoksine koji uništavaju jetru i bubrege. Zbog svoje snežno bele boje, neiskusni berači je često mešaju sa livadskim i šumskim šampinjonima, što svake godine dovodi do smrtnih slučajeva širom sveta.
Za razliku od šampinjona koji rastu isključivo na otvorenim livadama, Bela pupavka preferira šumska staništa.
| Toksin | Prisutnost | Uticaj na organizam |
|---|---|---|
| Amatoksini | Ekstremno visoka | Ne uništavaju se kuvanjem, sušenjem ni smrzavanjem! Brutalno zaustavljaju sintezu proteina i potpuno razaraju jetru i bubrege. |
| Falotoksini | Visoka | Ubrzavaju propadanje tkiva celokupnog digestivnog trakta odmah po unosu u organizam. |
Najveća opasnost od ove smrtonosne gljive preti zbog izuzetno čestog mešanja sa jestivim šampinjonima (Agaricus spp.). ZLATNO PRAVILO: Šampinjoni uvek imaju roze ili čokoladno-smeđe listiće u zrelosti, dok Bela pupavka uvek ima ISKLJUČIVO bele listiće!
Jestiva i jako popularna gljiva. Raste isključivo na livadama (Bela pupavka raste u šumi). Poljski šampinjon ima jarko roze listiće u mladosti koji vremenom prelaze u tamno braon, dok su listići pupavke uvek sneg beli. Takođe, šampinjon u bazi drške nema takozvanu "vrećicu" (volvu) iz koje raste.
Pročitajte više o Poljskom šampinjonu.